Svi smo željno iščekivali 26. ožujka i odlazak u Vukovar. Nakon osam godina ovo je naše posljednje putovanje zajedno. Usprkos toj tužnoj činjenici krenuli smo veseli i uzbuđeni. Sunčano nedjeljno jutro bilo je kao stvoreno za putovanje. U autobusu je vladalo pravo veselje. Puštali smo muziku, pjevali, vikali, zezali se… U tren oka stigli smo u Vukovar i smjestili se u hostel koji izvana izgleda bolje nego iznutra. Nakon što smo se smjestili u naše deseterokrevetne pa čak i dvadesetdeveterokrevetne sobe zaputili smo se u večernju šetnju centrom grada. Prva noć u hostelu prošla je u znaku smijeha i trčanja po sobama. Probudili smo se umorni jer smo spavali minimalno, a taj dan smo trebali dati maksimalno. Otišli smo na doručak koji se s punim pravom mogao nazvati državni doručak. Nakon „poštenog“ doručka požurili smo na predavanja o Domovinskom ratu i bitci za Vukovar. Nakon dugih i zanimljivih predavanja slijedom logike otišli smo na drevni lokalitet Vučedol gdje nas je dočekao moderni muzej i glavna kustosica. Nakon Vučedola krenuli smo prema Muzeju grada Vukovara u prekrasnom dvorcu Eltz. Razgledali smo stalni postav koji govori o Vukovaru od prapovijesti pa sve do danas. Nakon dojmljivog muzeja čekao nas je disko. Čim smo došli u hostel odmah se počela vaditi šminka i haljine primjerene dužine za naš dugoiščekivani izlazak u disko. Te su večeru doktori s odjela za hitnu medicinsku pomoć Opće bolnice u Vukovaru imali priliku upoznati učenike iz Splita. Nakon potresne noći svi smo brzo zaspali. Drugi dan dočekali smo jednako umorni. Ovaj put doručak je bio dobar, za divno čudo. Drugi dan obišli smo memorijalne lokalitete i vojarnu gdje smo razgledali tenkove i razna druga oružja. Bolnica i Ovčara jednako su nas potresli kao i kada smo bili na ekskurziji. Za kraj čekali su nas Škola mira i kviz znanja. Nakon poučnog predavanja o miru i slobodi došao je red na dugoiščekivani kviz znanja. Atmosfera je bila uzavrela, svi su očekivali prvo mjesto. Škola iz Runovića bila nam je „za petama“, a na kraju smo krenuli u „pripetavanje“. Osvojili smo prvo mjesto! Na valu pobjede zaputili smo se prema Splitu. Umorni, ali sretni i ponosni što smo još jednom osvjetlali obraz našoj školi.

Jere Čović, učenik 8. C razreda